Tuesday, May 10, 2011

Jedna divna poruka od George Carlina

//lalalaal
Paradoks naseg vremena kroz povijest je da imamo vece zgrade ali krace zivce, sire puteve ali uza gledista.
Trosimo vise ali imamo manje, kupujemo vise ali uzivamo manje.
Imamo vece kuce i manje obitelji , vise pogodnosti ali manje vremena.
Imamo vise diploma ali manje razuma, vise znanja ali manje rasudivanja, vise
strucnjaka ali ipak vise problema, vise medicine ali manje zdravlja.
Pijemo previse, pusimo previse, trosimo nesmotreno, smijemo se premalo,
vozimo prebrzo, previse se ljutimo, prekasno lezemo, ustajemo previse
umorni, citamo premalo, gledamo TV previse, i molimo se prerijetko.
Umnogostrucili smo nase imetke, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previse, volimo prerijetko, i mrzimo precesto.
Naucili smo kako da prezivljavamo ali ne i da zivimo.
Dodali smo godine zivotu ali ne i zivot godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskocu da predemo preko ulice da upoznamo novog susjeda.
Osvojili smo vanjski prostor ali ne i unutrasnji prostor.
Uradili smo velike stvari ali ne i bolje stvari.
Ocistili smo zrak ali zagadili dusu.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude.
Pisemo vise ali ucimo manje.
Planiramo vise ali postizemo manje.
Naucili smo zuriti ali ne i cekati.
Gradimo vise kompjutera da sadrze vise informacija, da proizvode vise kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i sporog varenja, velikih ljudi i sitnih karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa.
Ovo su dani dviju placa ali vise razvoda, luksuznijih kuca ali unistenih domova. Ovo su dani brzih putovanja, visekratnih pelena, moralnosti koja se moze odbaciti, jednodnevnih predstava, preteskih tijela, i tableta koje cine sve od hrane, da utisaju, da ubiju.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a nista u skladistu.
Vrijeme kada vam tehnologija moze donijeti ovo pismo, i vrijeme kada mozete odabrati da li cete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nesto vremena sa vasim voljenima, jer oni nece biti tu zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu rijec onome koji vas gleda sa strahopostovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otici.
Sjetite se da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje mozete dati svojim srcem a ne kosta ni pare.
Sjetite se da kazete, "Volim te" vasem partneru i vasim voljenima, ali najvise od svega i mislite tako.
Poljubac i zagrljaj ce zakrpiti povredu kada dolaze duboko iz vas.
Sjetite se drzati za ruke i cijeniti momente jer jednog dana ta osoba nece biti tu ponovo.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podjeli vasih
dragocijenih misli s drugima.